fizika_i_ja

Dobrodošli na moj blog

01.10.2009.

Gravitacija

Gravitacija je privlačna sila koja djeluje na sva tijela koja posjeduju masu a isto tako i na čestice bez mase poput fotona (svjetlosti). Isaac Newton je formulisao zakon gravitacije koji kaže: "Sila koja djeluje na tijela proporcionalna je proizvodu masa, a obrnuto proporcionalna njihovom međusobnom rastojanju na kvadrat."

F = G\frac{m_1*m_2}{R^{2}}

G je gravitaciona konstanta i jedna od konstanti koju je najteže odrediti u fizici. Vrjednost konstante G je:

G = (6{,}6742\pm 0{,}0010) \cdot 10^{-11}\;\mathrm{\frac{m^3}{kg\,s^2}}

Prostor u kome djeluje sila gravitacije naziva se gravitaciono polje i ono je univerzalno za svako tijelo. Zakon gravitacije važi samo za dvije materijalne tačke.

1915. godine poznati naučnik Albert Einstein je objavio teoriju općega relativiteta koja je dala jedno novo značenje gravitaciji i njenom djelovanju na prostor. Prema teoriji općega relativiteta masivni objekti uzrokuju gravitaciju - deformaciju i krivljenje prostora. Kao posljedica deformacije prostora nastaju gravitacioni talasi. Efekti teorije općega relativiteta se primjete na velikim razdaljinama pogotovo kada se svjetlosti, u prolazu pokraj masivnih objekta u svemiru, krivi putanja usljed djelovanja gravitacije.

Newtonowa teorija o gravitaciji se ipak može koristiti i daje vrlo dobre rezultate pri proračunima.

01.10.2009.

RAzlaganje sila na komponente


Obrnut postupak od slaganja sila jeste razlaganje sila.
Geometrijski posmatrano, razlaganje vektora F na dva pravca svodi se na nalazenje vektora F1 i F2 tako da vrijedi:
         F=F1+F2   - gdje se vektor F1 poklapa sa pravcem P1, a vektor F2 se poklapa sa pravcem P2.
 
01.10.2009.

Projekcija vektora

Projekcija vektora:

Vektor je projekcija vektora na vektor . Intenzitet ovog vektora je: C=Bcos

01.10.2009.

Oduzimanje vektora

Oduzimanje vektora:

- Razlika dva vektora, -, jeste vektor koji počinje na kraju vektora a završava se na kraju vektora .

- Razliku vektora - možemo predstaviti kao zbir vektora +(-). Sa slike se vidi da je =+[+(-)]

 

24.09.2009.

slaganje i razlaganje sila

Sila je vektorska veličina po 2. Newtonovom zakonu. Silu kao vektor označavamo
slovom F sa strelicom, početna tačka A u kojoj djeluje sila zove se
NAPADNA TAČKA
ili
HVATIŠTE Kada na tijelo djeluje dvije i više sila ono će se kretati kao da na njega djeluje
sila koja je jednaka zbiru sila koje djeluju na tijelo.
 
Tada važi
princip o nezabvisnosti djelovanja sila.

Sile koje se sabiraju zovemo komponentama, a rezultujuću silu rezultantom.
                                   R=F1+F2

Iznos rezultujuće sile, računa se korištenjem trigonometrije. U slučaju da zaklapaju pravi
ugao, iznos se dobiva Pitagorinom teoremom

Rezultanta dvije sile istog smjera-              R=F1+F2
Rezultanta dvije sile suprotnog smjera -   R=F1-F2

 
Sile istog intenziteta R=0

Razlaganje jedne sile u fizici i tehnici ima praktični značaj i najčešće se vrši razlaganjem
na dvije normalne komponente.

24.09.2009.

Njutnovi zakoni

Njutnovi zakoni

Njutonovi zakoni su skup od tri osnovna zakona klasične fizike. Oni opisuju vezu između kretanja tijela i sila koje djeluju na tijelo i prvi ih je predstavio Isak Njutn. Objavljeni su u knjizi „Philosophiae Naturalis Principia matematica“ (u slobodnom prevodu Matematičke osnove fizike) iz 1687. godine. Ovi zakoni čine temelje klasične mehanike. Njutn ih je koristio da opiše primjećene rezultate opita u vezi kretanja tijela.

Prvi Njutnov zakon: Zakon inercije

U originalu, na latinskom, ga je Njutn zapisao:

Lex I:
Corpus omne perseverare in statu suo quiescendi vel movendi uniformiter in directum, nisi quatenus a viribus impressis cogitur statum illum mutare.

Tijelo ostaje u stanju mirovanja ili se kreće konstantnom brzinom ako na njega ne djeluje nijedna sila, odnosno je rezultantna suma svih sila na telo takva da se sile potiru.

\sum_{i=1}^ n \overrightarrow{F_i} = \overrightarrow{0}

Ovaj zakon opisuje princip inercije i može se iskazati u drugačije. Telo na koje ne djeluju sile ima težnju da nastavi kretanje istim smjerom i brzinom.

Drugi Njutnov zakon: Zakon sile

Ovaj zakon je Njutn napisao ovim riječima, na latinskom:

Lex II:
Mutationem motus proportionalem esse vi motrici impressae, et fieri secundum lineam rectam qua vis illa imprimitur.

Ovaj zakon opisuje činjenicu da je promjena kretanja (što je ubrzanje) nekog tijela moguća jedino dejstvom sile i povezuje silu koja djeluje na telo sa masom tijela i ubrzanjem kojem je tijelo izloženo.

Veličina sile na neko tijelo upravo je srazmjerna ubrzanju i masi tog tijela. Smjer sile ima isti smjer kao i ubrzanje.

\overrightarrow{F}= m \cdot \overrightarrow{a}

gde je F sila, m masa, a ubrzanje.

Treci Njutnov zakon: Zakon akcije i reakcije

Tekst zakona kako je Njutn zapisao na latinskom je

Lex III:
Actioni contrariam semper et æqualem esse reactionem: sive corporum duorum actiones in se mutuo semper esse æquales et in partes contrarias dirigi.

Za svaku akciju na neko tijelo postoji i reakcija. Reakcija je iste veličine ali suprotnog smjera.

\overrightarrow{F_1} = -\overrightarrow{F_2}


Ovi zakoni su važeći samo u klasičnoj mehaniki, gdje je brzina mnogo manja od brzine svijetlosti a masa tijela puno veća nego je veličina atomskih dijelova (elektron, proton, neutron). U slučaju izuzetno velikih brzina, uporedivih sa brzinom svijetlosti, ili izuzetno malih masa, uporedivih sa masom atoma, pojavljuju se drugi efekti koji se precizno opisuju zakonima kvantne mehanike. Iz zakona kvantne mehanike se dobijaju Njutnovi zakoni tako što se aproksimira da su brzine beskonačno male spram brzine svijetlosti.

Isak Njutn

Isak Njutn (engl. ser Isaac Newton) bio je engleski fizičar, matematičar, astronom, alhemičar i filozof prirode, koji je danas za većinu ljudi jedna od najvećih ličnosti u historiji nauke. Rođen je 4. januara 1643. u Engleskoj, a preminuo 31. marta 1727. u Londonu.

Njegova studija Matematički principi filozofije prirode (Philosophiae Naturalis Principia Mathematica), objavljena 1687, koja opisuje univerzalnu gravitaciju i tri zakona kretanja, postavila je temelje klasične (Njutnove) mehanike i poslužila kao primer za nastanak i razvoj drugih modernih fizičkih teorija. Izvodeći iz ovog svog sistema Keplerove zakone kretanja planeta, on je bio prvi koji je pokazao da se kretanja tijela na Zemlji i kretanja nebeskih tijela potčinjavaju istim fizičkim zakonima. Ujedinjujuća i deterministička moć njegovih zakona dovela je do revolucije u nauci i do daljeg napretka i uzdizanja heliocentrizma.

U mehanici, Njutn je takođe ukazao na jedan novi, veliki, značaj principa održanja impulsa i momenta impulsa. U optici, on je izumio refleksioni (ogledalski) teleskop i otkrio da se propuštanjem bijele svetlosti kroz staklenu prizmu ona razlaže u spektar svih boja (u skladu sa tvrđenjem Rodžera Bejkona iz 13. veka). Njutn se snažno zalagao u prilog čestične prirode svijetlosti. On je takođe formulisao empirijski zakon hlađenja, proučavao brzinu zvuka i predložio teoriju o poreklu zvjezda.

<< 10/2009 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
25262728293031

MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
6244

Powered by Blogger.ba